Društvene mreže

Home - O Kući

O Kući

Općina Viškovo dom je jedinstvenog običaja – godišnjeg pokladnog ophoda Halubajskih zvončara koji je, zajedno s ostalim zvončarskim skupinama na području Kastavštine, uvršten na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Kuća halubajskega zvončara budući je dom ovih poznatih čuvara tradicije i pusnih običaja Viškova, mjesto očuvanja višestoljetne bogate baštine.

Kuća halubajskega zvončara jedinstveni je objekt u kojem će se na jednom mjestu prikazati ne samo tradicija Halubajskih zvončara, već i ostala nematerijalna kulturna dobra koja se nalaze na području Općine, a upisana su na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine: Dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja, Umijeće suhozidne gradnje i Mediteranska prehrana na hrvatskom Jadranu, njegovoj obali, otocima i dijelu zaleđa.

RADNO VRIJEME KHZ-a

Uto-Ned: Od 10:00 do 21:00 sati
Pon: Zatvoreno

Ulaz u Kuću halubajskega zvončara moguć je najkasnije jedan sat prije zatvaranja.

Primjenom inovativne muzeološke prakse i interakcijom s posjetiteljima na jedinstven i autentičan način stvarati će se široko prepoznatljiv kulturno-turistički proizvod atraktivan na široj nacionalnoj, ali i svjetskoj razini. Uz očuvanje, prezentaciju i podizanje atraktivnosti prirodne i kulturne baštine, stvarati će se sadržaji koji će odgovoriti na rastuću potrebu posjetitelja i turista za kulturno- turističkim doživljajima.

Na UNESCO-vom Reprezentativnom popisu nematerijalne baštine čovječanstva nalaze se kulturna dobra koja svjedoče o kulturnoj različitosti te su temelj za upoznavanje drugih kultura, za razvoj dijaloga i razmjene. Kulturno dobro uvršteno na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva postaje globalnom vrijednošću. Jedan od glavnih kriterija, i ujedno razlog zbog kojeg je tradicija zvončarskih ophoda uvrštena na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva, jest činjenica da je riječ o živoj baštini, što se smatra sinonimom za nematerijalnu kulturnu baštinu. Drugim riječima, ne radi se o elementima koju su zamrli, iščezli te danas više ne funkcioniraju kao aktivna praksa niti kao element lokalnog kulturnog identiteta. Dapače, ključno je aktivno prenošenje tradicijskog obrasca s generacije na generaciju.

U moderno su se vrijeme promijenili načini na koje se prenose znanja i vještine prošlih generacija te se prijenos više ne događa samo unutar obitelji ili uže zajednice. Da bi slijedili tradicijske obrasce kulture te da bi u njima sudjelovali dajući im svoj individualni pečat, mlade ljude danas motiviraju i različiti mediji. Za formiranje cjelokupnog odnosa mladih prema njihovom zavičaju od velike je važnosti suradnja sa školama, koje u odgojnom i obrazovnom procesu primjenjuju načelo zavičajnosti. Utjecaj na novije generacije ostvaruje se u okvirima edukacije, unutar radionica i drugih, multimedijalnih aktivnosti.

Ophodi sa zvonima uspjeli su se u Kastavštini održati te prerasti u simbol lokalnog identiteta. Duboke i nagle promjene koje je doživjelo područje na kojem je očuvana tradicija zvončara, naročito se to odnosi na istočnu Kastavštinu, prije svega područje općine Viškovo, preciznije Halubje kao dom globalno poznatih Halubajskih zvončara, dovelo je ovu tradiciju u raskorak između dviju krajnosti. S jedne strane je aktivan odnos autohtonog stanovništva prema zavičajnim vrijednostima, dok je s druge strane sve brojnije doseljeno stanovništvo koje ovaj prostor, njegovu povijest, jezik i tradiciju slabo ili nimalo poznaje.

Činjenica da ni jedna kulturna institucija u Primorsko-goranskoj županiji zvončarsku tradiciju ne obrađuje sustavno i temeljito, potaknula je pokretanje projekta Kuće halubajskega zvončara. Osmisliti prostor u kojemu će biti dostupne osnovne informacije o smislu i svrsi tog običaja, značenju pojedinih postupaka i njegovim transformacijama u cjelini, više je nego potrebno. Budući da se radi o živoj baštini, Kuća halubajskega zvončara neće biti muzej u klasičnom smislu, već multimedijalni muzej u kojem će biti prezentirani sami Halubajski zvončari, ali i zvončari i pusni običaji općenito, kao i običaji ovoga kraja. Njezin postav i cjelokupna djelatnost bit će važni za razvoj kreativnih i općih spoznajnih potencijala posjetitelja jer su u sklopu projekta planirani i prostori za radionice za djecu, izložbe te druge kulturne događaje. Ova će institucija nuditi svojevrstan doživljajni moment postignut aktivacijom različitih osjetila, ostvaren pomoću suvremenih multimedijalnih rješenja.

Zvončari i sve vezano uz njih svojevrsna su koncentracija niza radnji, postupaka i emocija vezanih uz zavičajno, lokalno, vezano uz identitet „domaćeg“ čovjeka, a najvažnija kvaliteta zvončarske tradicije danas je međusobno je druženje. Suvremeni način života stanovnike ne samo ove, već i svih drugih općina u okolini, upućuje da se radno i osobno ostvaruju u različitim prostorima i kontekstima. Omogućivši kontekst za druženje, održavanje kulturnih i edukacijskih programa, Kuća halubajskega zvončara, neupitno, vrijedan je projekt od iznimne važnosti ne samo za opstanak kulturnog identiteta ovog kraja, već i za njegov kulturni, pa i turistički razvoj.

Iz tekstova dr.sc. Lidije Nikočević