Halubajski su zvončari nadaleko poznat i prepoznatljiv simbol tradicionalnog kulturnog identiteta Halubja i Kastavštine. Među ostalim zvončarskim skupinama, ističu se specifičnim izgledom i tradicionalnim ophodom. Ogrnuti ovčjim kožama i opremljeni velikim zvonom na donjem dijelu leđa, na glavama nose rogate, životinjske maske s crvenim isplaženim jezikom. Odjeveni su u bijele hlače i mornarske majice kratkih rukava, a u rukama nose ukrašenu batinu – mačuku ili bačuku. Svake godine, prema davno utvrđenom rasporedu, ne mareći za hladnoću, kišu ili snijeg, okupljanju se u veliku grupu te obilaze sela svoga zavičaja.
O njihovom nastanku govori i pučka legenda, prema kojoj su se, za vrijeme provale Turaka (ili po drugima Tatara) u naše krajeve, ondašnji pastiri odlučili maskirati u strašne maske kako bi uplašili neprijatelja. Tada su se, kaže priča, ogrnuli kožama, stavili na lica maske, opasali se zvonima i napravili ogromnu buku kojom su otjerali uljeze.
Svojim impresivnim scenskim nastupom prvorazredna su turistička atrakcija i izazov za znanstvena proučavanja, a ujedno su i najbolji čuvari folklornih tradicija svojeg kraja. Zvukom antonjskog roga, 17. siječnja, započinje pusno razdoblje u čijoj završnici zvončari obilaze sela Halubja i Kastavštine, tjerajući zimu i prizivajući proljeće. Svake godine na pusnu nedjelju, ponedjeljak i utorak (posljednja nedjelja, ponedjeljak i utorak prije Pepelnice ili Čiste srijede), Halubajski zvončari kreću u tradicionalan ophod selima Halubja i Kastavštine. U tri dana ophoda, prema davno ustaljenoj ruti, zvončari obiđu mnoga sela i zaselke današnje Općine Viškovo, Grada Kastva i Grada Rijeke. Halubajski zvončari ophod tradicionalno započinju i selu Marčelji, kod Bačurkinih, u ranim jutarnjim satima. Dnevno obiđu po dvadesetak sela, zaustavljajući se u svakom na okrijepi i druženju s domaćinima čime se pridonosi rastu osjećaja zajedništva i održavanja ove žive tradicije. Upravo zbog svoje posebnosti i atraktivnosti, ophod Halubajskih zvončara proglašen je, zajedno s ostalim zvončarskim skupinama s područja Kastavštine, nematerijalnim kulturnim dobrom upisanim u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske 2007. godine te kulturnim dobrom koje je 2009. godine uvršteno na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.